Finansije i Osiguranje - Bosna i Hercegovina

Život brži od rasta plata

Iako statistički podaci pokazuju da su primanja u posljednjih godinu dana nadmašila rast cijena, većina domaćinstava sa jednom prosječnom platom i dalje ne može da pokrije osnovne mjesečne potrebe.

Prema ocjenama pojedinih ekonomista, suština ovog odnosa leži u ekonomskom paradoksu, na papiru se živi bolje, ali se u praksi taj napredak gotovo ne osjeća u svakodnevnim troškovima.

Najnoviji podaci Saveza sindikata Republike Srpske pokazuju da je prosječna neto plata u maju ove godine iznosila 1.682 marke, što je za 133 marke ili 8,6 odsto više nego u istom mjesecu prošle godine. Istovremeno, sindikalna potrošačka korpa porasla je sa 2.737 na 2.911 maraka, odnosno za 173 marke ili 6,3 odsto.

Rast plate brži od rasta troškova života

Statistika ukazuje da je rast prosječne plate bio nešto brži od rasta troškova života, što formalno znači blago povećanje kupovne moći stanovništva. Prosječna plata danas pokriva 58 odsto sindikalne potrošačke korpe, dok je godinu dana ranije pokrivala 56,5 odsto njene vrijednosti.

Ipak, u praksi taj pomak ostaje ograničen, jer se veći dio rasta primanja "troši" na paralelno poskupljenje osnovnih životnih artikala.

Prosječna plata, međutim, ne prikazuje stvarnu strukturu zarada, jer je medijalna plata znatno niža i bliža realnom iskustvu većine zaposlenih. Medijalna plata označava iznos koji dijeli sve radnike na dvije jednake grupe - polovina zarađuje manje, a polovina više od tog iznosa.

Za razliku od prosjeka, koji je pod uticajem najviših zarada u pojedinim sektorima, medijalna plata daje realniju sliku životnog standarda većine zaposlenih. Prema posljednjim dostupnim podacima, medijalna neto plata u Republici Srpskoj kreće se oko 1.350 do 1.400 maraka, što znači da više od polovine radnika živi sa primanjima ispod tog nivoa.

Između 55 i 60 odsto zaposlenih sa platom nižom od prosjeka

Procjene pokazuju da između 55 i 60 odsto zaposlenih ima platu nižu od prosječne, što dodatno potvrđuje ograničenu reprezentativnost prosjeka.

Drugim riječima, statistički prosjek je pomjeren naviše zbog visokih zarada u užem dijelu sektora, dok je većina radnika koncentrisana ispod tog nivoa. Zbog toga veliki broj domaćinstava živi sa primanjima koja su blizu ili ispod granice potrebne za pokrivanje osnovnih mjesečnih troškova.

I struktura potrošačke korpe pokazuje da građani ne osjećaju značajnije poboljšanje standarda. Samo za hranu u maju je bilo potrebno izdvojiti 1.339 maraka, što čini 46 odsto ukupnih mjesečnih troškova četvoročlane porodice. U odnosu na isti period prošle godine, izdvajanja za hranu povećana su za skoro 79 maraka.

Troškovi stanovanja i komunalnih usluga dostigli su 722 marke i čine gotovo četvrtinu potrošačke korpe. Za prevoz je bilo potrebno izdvojiti još 225 maraka. Kada se saberu samo ove tri kategorije, hrana, stanovanje i prevoz, dolazi se do iznosa od 2.288 maraka, što je za više od 600 maraka iznad prosječne plate u Republici Srpskoj.

Upravo tu, kako ističu ekonomisti, leži suština ekonomskog paradoksa u Republici Srpskoj. Iako statistika pokazuje da su plate rasle brže od cijena, najveći dio povećanih prihoda se u praksi ne pretvara u veći standard, jer ga poništava rast osnovnih troškova života.

Rast plata nije ravnomjeran između sektora. U javnom sektoru, posebno u zdravstvu, obrazovanju i javnoj upravi, zabilježen je dvocifren rast zarada, dok je u realnom sektoru rast znatno skromniji i kreće se uglavnom između šest i devet odsto. To znači da rast prosječnih plata u velikoj mjeri "vuče" javni sektor, dok realni raste sporije.

Posmatrano po djelatnostima, razlike ostaju izražene. U stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima prosječna plata od 2.186 maraka pokriva oko 75 odsto potrošačke korpe, u informacijama i komunikacijama oko 71 odsto, dok u finansijskom sektoru, zdravstvu i javnoj upravi taj odnos iznosi oko 70 odsto.

S druge strane, u trgovini plata od 1.425 maraka pokriva tek 49 odsto korpe, u prerađivačkoj industriji 48 odsto, a u građevinarstvu oko 45 odsto. Najteža situacija je u ugostiteljstvu i hotelijerstvu gdje prosječna plata od 1.278 maraka pokriva svega 43,9 odsto potrošačke korpe.

Ovakva struktura pokazuje da rast plata nije isključivo rezultat realnog ekonomskog rasta, već kombinacija budžetskih korekcija, inflatornih kretanja i pritiska tržišta rada, gdje poslodavci povećavaju zarade kako bi zadržali radnike.

Pozitivna okolnost je što je rast u javnom sektoru u velikoj mjeri rezultat dogovora sindikata i Vlade Republike Srpske o povećanju primanja za oko 72.000 zaposlenih, što je pomoglo da zarade ponovo prate inflaciju. Ipak, ključni zaključak ostaje isti, Republika Srpska nažalost i dalje ima problem niskog životnog standarda. Plate rastu brže od cijena, ali su i dalje nedovoljne da prosječnom domaćinstvu obezbijede finansijsku bezbjednost.

Prema ocjenama pojedinih ekonomista, Srpska danas funkcioniše kroz dvije paralelne slike, jednu statističku, u kojoj brojke pokazuju rast i poboljšanje, i drugu stvarnu, u kojoj većina zaposlenih i dalje ne osjeća značajniji pomak u životnom standardu. Upravo u tom raskoraku između statistike i svakodnevice, kako smatraju analitičari, leži odgovor na pitanje zašto građani, uprkos većim primanjima, ne osjećaju da žive bolje.

Na sve ovo za "Glas Srpske" ukazuje izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača "Don" iz Prijedora Murisa Marić, ističući da je današnji život mnogo brži od rasta plata.

- Sve ove godine, rast plate ne prati sve skuplju potrošačku korpu, pogotovo u segmentu osnovnih životnih namirnica. Prosječna lična primanja teško pokriju i polovinu korpe. Nažalost, sva ta povećanja ličnih primanja uglavnom pozitivno osjete zaposleni u javnom sektoru, ne i oni u realnom, u kom je zaposlena većina radnog sposobnog stanovništva. Nažalost, to je naša trenutna realnost - poručila je Marićeva.

Hrana

Prema posljednjim podacima o sindikalnoj potrošačkoj korpi, troškovi prehrane u posljednjih godinu dana porasli su sa 1.260 na 1.339 maraka, što je povećanje od šest do sedam odsto.

Na prvi pogled umjeren, ovaj rast ipak ima snažan efekat, jer hrana čini gotovo polovinu ukupnih mjesečnih troškova jedne četvoročlane porodice.

Najveći rast cijena bilježe meso i mesne prerađevine, sa poskupljenjem i do deset odsto.

Značajan rast uočljiv je kod mlijeka, sira i jaja, sa povećanjem od šest do devet odsto. Voće i povrće i dalje ostaju najnestabilnija kategorija, sa sezonskim oscilacijama i rastom koji u pojedinim periodima prelazi deset odsto, pa čak ide i više od 20 odsto u pojedinim slučajevima.